Аннотация:Interes koji među historičarima i ljubiteljima umjetnosti pobuđuju zadarski srednjovjekovni spomenici, prvenstveno oni preroma- nički i romanički, pridonio je da se nije obraćalo dosta pažnje onom vremenu kad je renesansa stala prodirali u Dalmaciju. U to doba, međutim, Zadar nije zaostajao za drugim dalmatinsldm gradovima u građevnoj i umjetničkoj djelatnosti. Crkvi sv. Marije Velike (S. Maria Maior ili presbyterorum) sagradio je novu fasadu u miješanim gotičkim i renesansnim oblicima Petar Brčić učenik Jurja Dalmatinca između 1472. i 1478,' a krajem prvog decenija XVI st. do- građena joj je kapela sv. Roka u čistim renesansnim oblicima. Crkva sv. Marcele također je dobila renesansnu fasadu, a sv. Marija, crkva benediktinki, produžena je i povišena. Nova fasada i jugozapadni zid pokazuju sve odlike dalmatinske renesanse iz početka XVI st. U dvjema najznačajnijim zadarskim crkvama, katedrali i crkvi sv. Krševana, nije bilo pregradnji, ali se zato dosta radilo na nadbiskupskoj palači i samostanu sv. Krševana. Upravo su ova dva objekta značajna za početak renesanse u Zadru, pa bih želio rezimirati ono što smo ranije o njima znali i iznijeti nekoliko novih podataka o majstorima kamenarima — kiparima i klesarima koji su renesansne oblike kultivirali u Zadru na prijelazu iz XV u XVI st.
